Najveći poznavaoci meda su naravno pčele. Ali takođe, radeći sa pčelama više od 21 godine smo stekli puno iskustva i znanja. Evo naših odgovora na najčešća pitanja. Ako imate još pitanja,
Nektar koji pčele sakupljaju sadrži do 90% vode, fruktozu i glukozu, čija se količina razlikuje od biljke do biljke. Glukoza podstiče med na kristalizaciju. Kako se nalazi u svakom nektaru, svaki se med kristalizuje pre ili kasnije.
Istraživači iz Naučnog instituta za veterinarstvo Srbije i sa Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, navodeći kako „većina ljudi i pčelara misli da med ima neograničeno trajanje”, pokušala je da odgovori na pitanje koliko med stvarno može biti star i zdravstveno ispravan za ishranu ljudi i pčela?
Oni su za ispitivanje koristili bagremov med kojeg ima najviše u Srbiji. I to 30 uzoraka iz 2007. godine koji su čuvani u dobro zatvorenim teglama u podrumu, podalje od svetlosti, i po deset uzoraka iz 2004. i 2006. godine, držanih u sterilnim bočicama u laboratoriji. Kod svih 50 uzoraka praćena su dva parametra, hidroksimetilfurfurol (HMF) i dijastaza.
. . .
Isti uzorci meda ispitivani su 2007. i 2010. godine i istraživači su stigli do ovakvog zaključka:
„Na osnovu aktivnosti HMF-a koji se skladištenjem meda povećava, i dijastaze koja se skladištenjem smanjuje, može se orijentaciono odrediti rok upotrebe bagremovog meda i on je, na osnovu dobijenih rezultata, pet godina”.
Med treba čuvati zaštićen od svetlosti na sobnoj temperaturi. Pošto med brzo apsorbuje druge mirise i snažno privlači vodu (higroskopski), ambalažu (teglu) ili dozator uvek treba zatvoriti.